недеља, 25. децембар 2011.

Zovi me Coco



Umalo me  srcka ne strefi. Poslednji text 16.februar. Proslo je vise od mesec dana.
Obavezana sam. Tj. u obavezama sam.
Ustajem rano. Trcim. I uvek  kasnim. Uvece se vucem kuci, klatim po busu. Proklinjem jebeni Bus plus, razvalila sam sve torbe. Odrala rukre. Otvori. Cekaj da govno zapisti, a ne pisti tako lako. Vrati karticu. I moli Boga da je sve ostalo u torbi. Pod sve mislim novcanik, ofkors. I karmin. Bez jednog sam ostala zbog njihove ultra mega giga fensi budalastine. Postovani gradonacelnik rece kada mogu Parizani, mozemo i mi. A ko nije zeleo da postane Parizanin kada poraste? O la la lifestyle. Esarpice, mantilic, ,mirisem kao Coco i pevisim nesto iz opusa gdjice Pjaf. Dok tip koji mi naleze na ledja kandise u stilu francuskog sira.Kod dragih mi sugradjana, postoji autenticni vonj, karakteristican za ovo podneblje. I za Pariz, najverovatnije. Mesavina radze, od 10 dana hik, ali onako kada se dobro olesis, crnog luka, znoja i neopranog odela dan 103.
Pariz a Beograd bre !
Da predjem na neke mirisljave teme.
Ali ne znam sta bih rekla.
Stvarno ne znam. Iako sam tip osobe “na dupe bi progovorila”, ovih dana sam  u mute rezimu. Cimerka se ljuti. Misli da je kuliram. Ne znam sta bih ni njoj rekla.
U masini sam. I mislim da mi se to dopada.
 M. mi predlaze neki vikend odmora, kao sam pristala. Ne ide mi se. Nemam vremena za blejanje 3 dana,. I ne zelim da blejim.
 Prosle subote sam zavrslila sa projektom , nakon par noci jedva ispavanih, gomile zidarskih sendvica i ne znam koliko red bulla. (deviza daje ti krila, vazi samo za prva 2 dana konzumacije.) Posle toga cuka skace, a od krila ni glasa. U svakom slucaju, zvrsila sam obavezu , uspesno, bila happy 2 sata. Setala se po keju , pokusavajuci da zadrzim rame, uprkos torbi koja ga je odvaljivala. Prokuvala sam u punoj ratnoj opremi. Mantil,kosuljica, bodi. Uspela da se posvadjam sa M. i pomirim. Na kraju mi je pozlilo. Krila stizu sa zakasnjenjem, na nos izlaze. Nekako sam se dovukla domu slatkom domu. U nedelju sam ustala kao posle gadnog mamurluka.  Ali bez grljenja wc-solje. Nisam znala sta cu sa sobom. Nemam rok. Nemam obavezu. Panika je pocela da me hvata.
Trebalo bi da vidim ljude.
I videla sam.
I pokusavala da budem interesantna.
Duhovita na silu. 
Smesno, na tuzan nacin.
Dosla sam kuci i raspremila orman. I fioke. Usisala. Poslagala knjige. Vezbala.
Ujutru sam ponovo pocela da radim. Ostala do 20h. Ponovo sam dobila rok. Kasnim. Frka raste. Ali panika je nestala. Lakse se dise. I dalje cutim. Uvece kada legnem , razmisljam kako imam manje od 6 sati za spavanje. Sto i nije problem  jer se sama se budim pre 6. Danas cu kupiti red bull.
Da li sam ja mazohista?
fashion inspiration :

субота, 12. новембар 2011.

Faza



Cesto cesto cesto pozelim da sve napustim i sve zaboravim. I da odem negde daleko da nista ne mislim i nista ne radim.
Ne mogu da gledam knjigu. Ima li neko kartu za  Nedodjiju?!
Rado bih pobegla od svih. Nadu hvata trema, razmislja da odustane, tesim je. Hrabrim. A ne znam sta cu sa sobom. Ucim sranje. Silujem mozak. I cutim.
Zove me M. Pita kako si. Sta da mu kazem?! Ne trpim kukanje. Zato nista ne govorim.  Problem duge veze. Trudim se da budem fina. Jer mi je stalo. Ponekad je naporno. 
Ja sam raspolozena u trenucima kada su svi sjebani. Duhovitost za svaku priliku. To sam ja.
Tesim drugarice. Vodim ih u grad kada im nije do zivota. Javljam se na telefon u 4 ujutru. I slusam. Dizem raspolozenje. I dajem krila.
Ja sam odgovorna cerka. Tu sam kada sam kada se razvode. I po drugi put. Pruzam ruku. Dajem maramice. Klimam glavom. Oprastam.
Ja sam verna devojka. Sa bubicam, ali koja se trudi i izvinjava kada pogresi.
Ja sam odgovorna studentkinja. Spremam ispite i kada boli glava. I pod temperaturom. 
Dobra komsinka. Najbolja sestra.
Vodim racuna o liniji. Trcim. Idem na jogu. Ponekad aerobik.
Ja se trudim. Da razmisljam pozitivno.
Da nadjem lepsu stranu.
Da puno ne psujem. I da ne mislim lose.
Ja sam umorna. Ali necu nikome reci. 
Samo bih negde daleko. Sama.
I da... vristala bih.
fashion inspiration:


Priprema, pozor... 2015!

Pokušaj pisanja - peti. Sa pauzom od osamnaest meseci. Nije da nemam savršeno objašnjenje za opravdane izostanke.... Bavila sam se ozbil...