субота, 12. новембар 2011.

Faza



Cesto cesto cesto pozelim da sve napustim i sve zaboravim. I da odem negde daleko da nista ne mislim i nista ne radim.
Ne mogu da gledam knjigu. Ima li neko kartu za  Nedodjiju?!
Rado bih pobegla od svih. Nadu hvata trema, razmislja da odustane, tesim je. Hrabrim. A ne znam sta cu sa sobom. Ucim sranje. Silujem mozak. I cutim.
Zove me M. Pita kako si. Sta da mu kazem?! Ne trpim kukanje. Zato nista ne govorim.  Problem duge veze. Trudim se da budem fina. Jer mi je stalo. Ponekad je naporno. 
Ja sam raspolozena u trenucima kada su svi sjebani. Duhovitost za svaku priliku. To sam ja.
Tesim drugarice. Vodim ih u grad kada im nije do zivota. Javljam se na telefon u 4 ujutru. I slusam. Dizem raspolozenje. I dajem krila.
Ja sam odgovorna cerka. Tu sam kada sam kada se razvode. I po drugi put. Pruzam ruku. Dajem maramice. Klimam glavom. Oprastam.
Ja sam verna devojka. Sa bubicam, ali koja se trudi i izvinjava kada pogresi.
Ja sam odgovorna studentkinja. Spremam ispite i kada boli glava. I pod temperaturom. 
Dobra komsinka. Najbolja sestra.
Vodim racuna o liniji. Trcim. Idem na jogu. Ponekad aerobik.
Ja se trudim. Da razmisljam pozitivno.
Da nadjem lepsu stranu.
Da puno ne psujem. I da ne mislim lose.
Ja sam umorna. Ali necu nikome reci. 
Samo bih negde daleko. Sama.
I da... vristala bih.
fashion inspiration:


Priprema, pozor... 2015!

Pokušaj pisanja - peti. Sa pauzom od osamnaest meseci. Nije da nemam savršeno objašnjenje za opravdane izostanke.... Bavila sam se ozbil...