четвртак, 15. март 2012.

4ever

Legla sam u 6. Ustala u 9. Mrzim ceo svet. Ocaj. Bedne misli. Hamlete dobro mi ponovo dosao. 
Mislila sam da se spakujem u krevet. Ovog trenutka.  Subota je-ne ide. Poziv. Uf. Knjiga ceka mene. Uf gratis.
Brushalter za podocnjake molim. I tekilu za raspolozenje. I za savest.
Rekla sam da cu inspirisati. Mhhhhh, nadrndane? Zombije. Grofa Drakulu. Osecam se kao da je tramvaj presao preko mene. Slicno i izgledam. Anja bi rekla kao da me je poplava izbacila. Moze i kanalizacija. Da budem brutalna.
Ali nije tesko biti fin. Tj lep. Ne, nikako. Hajde lepo da se manem kukanja. Previse ga je. Na sve strane. Ionako sam neozbiljan pisac. Fali mi duga brada za inteligenciju.
Moze li neki protest za neispavane? Aaaaaaaaaa to je rezervisano samo za patriote. Chis i patriotizam- lose za organizam. 
Postaje bolje dok kuckam, a do pre 5 min mislila sam beda-uzas-katastrofa i spremala omcu za vesanje. Svest se vraca. Hamlet odlazi.
Zvala me je drugarica iz detinjstva da se vidimo. Jos jedno ufff?! Nisam kucka. Samo nemamo zajednickih tema za razgovor. I nemam srca to jasno i glasno da joj kazem. Ustvari glasno. Jasna sam dovoljno.
Super nam je bilo sa 5 god i sa 10. Sa 15 je ponestajalo tema za razgovor. Sada- muk. I cemu forsirati vidjanje?! Druzenje  pardon treptanje u paru uz kafu. Izgovora mi ponestaje. Odnela sam tetki lek. I baki. I mami. Tati. Komsiji. Presusili su- nazovimo druzenje je neizbezno. Mozda ona omca nije losa ideja. UF!
Tupav je osecaj kada se sa nekim druzis, nerazdvojan i ondjedmom puf! Nista. Ima slike nema tona. Bez svadje. Samo osobe koje se vise ne poznaju. Cenim prijateljstvo. Mislila sam da ovu pricu necu pricati. Vreme je za ali...
Ana mi je bila najbolja drugarica iz vrtica. Planirale smo i druzenje u starackom domu.. Klinka&idealista. Onda sam upisala gimnaziju matematicki smer, ona jezicki. Kontakt se tanjio i pukao.
Sa Kacom sam dosla u Bg da studiram. The best friend. 4ever. A onda je ona napustila fax , vratila se u rodni kraj, udala. Vidjale smo se jednom godisnje. Pile kafu u ime starih dobrih vremena. I trazile zajednicke teme. Bezuspesno. Skoro se udala. Nisam joj dosla na svadbu. Mrzim veselja sa decom i starcima na istom mestu. I prasetom. Ispit je dosao kao dobar mada izlizani  izgovor. Kao nas odnos. Danas se ne cujemo. I nije mi tesko.  Bez tugaljivosti. 
Bez  vestackog odrzavanja bliskosti u zivotu. Gasi aparate.
Kratak je zivot za patetisanje.
Nekako uvek mi je lakse bilo da rascistim sa tipovima nego sa drugaricama. Nedorecena prica.
Odoh. Veceras sam spremna za ljubicasto. Savest neka ceka. Jutro. 
citat: In order to be irreplaceable one must always be different. (Coco Chanel)
chic preporuka: Pruge. U svakom obliku . love it!
Fashion inspiration: 

Sasvim obican dan


Imala sam razne ideje za ovaj tekst. O reklamama i jos necemu... vise ni ne znam o cemu je bila rec. Ustala sam u 4. Tacnije spavala sat. Izvadila krv. Bris. Grlo i nos. Fina neka teta je to obavila. Rece mi da spavam vise. Da se smirim. Vazi. Obecavam.
Nahranila sam Unu. Psa u malom Tasu. Mojim doruckom. Jako happy dok jede.Gleda me okama. Dugmiicima. Osmehuje se. Malo joj za srecu treba. Zen. Njen vlasnik rece da je tip kontejnerke. Rekoh medena je. Rodjena zavodnica. Sta ce joj pedigre.
Videla sam tipa sa duzim noktima na nogama nego sto sam ja ikad imala. Ili cu imati. Na rukama. Naravno. Verovatno se sprema za Ginisa.
Skontala sam gde se snima emisija Otkopcano.
Upoznala sam dekicu koji ima omladinsku povlasticu za GSP. Ne starosnu. Lepo molim.
M mi je rekao da mu bojim zivot. A ja sam se uspinovala.
Podelila sam kafu sa Dubravkom. Poslednji put sam pila sa drugaricom iz iste solje u srednjoj skoli. Nismo gatale. Ipak smo odrasle.
Roknula sam ispit. Ne ucim opsta pitanja. Sada mi se olupalo o glavu. Malo je falilo da prodjem na sarm. Problem je bio sto sam zaglavila na prvom pitanju. A nema mesanja. Makar je gotovo.
To me nije sprecilo da uzivam na Obilicevom vencu. Bilo je i vreme.
Sandra je diplomirala. Kaze da nema nikakav posebni osecaj. Ma kome je bitna diploma. Bitno je adio knjigama. Adio amore. Ili domace- zbogom skolo nisam te ni volo.
Sandra bi sada na more. Svi idu u parovima. Njen decko ce da radi celo leto. Mrav i skakavac. Ne bi da bude soler. Pozvala sam je da letuje sa mnom u bolnici. Rece razmislice. Mislim da ce me odbiti. Avaj. Turisticki potencijal bolnicke sobe je potcenjen... Definitivno, ako je neko za egzoticno letovanje. Fizioloski rastvor gratis.
Alisu muce ljubavni problemi. Izgleda kao devojcurak. Klasicna Alisa. U zemlji cuda. Bila je u vezi sa tipom 6 godina. Razmisljala je o braku. Porodici. Ja rekoh mlada si. Ona rece zelim sigurnost. On rece super. Ona shvati da ga ne poznaje. On je sada u braku sa drugom. Postao je ocuh.. Cudni su putevi Gospodnji....
Tip nas gleda. Kezi se i bali. Setaj majstore. Dobacio je nesto.
Onda se namracilo . Priprema. Pozor. Oluja.U poslednjem trenutku smo napustile lokal. Uspela sam da stignem pod pecurku. GSP, ne obicnu. Pre hladnog tusa. Skupila se gomilica. Kaci me kisa. Tip ispred mene je smrdeo za medalju. WTF. Peku oci. Nos nikada nije zapusen u pravo vreme. I na pravom mestu. Dobro ce mu doci kisa. Ili ce samo pojacati aromu...
Pored mene je stajala Katarina. Pozitivna. Nasmejana. Vraca se sa posla. Poceli smo o pricu o troli. 29-ke nije bilo sto godina. O opojnom mirisu tipa ispred. O opustenosti. Stecenoj i naucenoj. Horoskopu. Rece da je vodolija/devica. Ja- strelac/skorpija. Vezi za posao 1987 i sada. O njenim klinkama koje su krenule na Saobracajni. Rekla mi je da se sve desava sa nekim razlogom. I da se opustim. Nije slucajno sto razgovaramo. Tek tako.
Izasla sam srecna iz konzerve. Saune. 29-ke.Kako god. Nije mi smetala kisa. Napravila sam krug. U koznim baletankama. Frizura je otisla do djavola. Idemo na mis mokre majice.
Verovatno je postojao dobar razlog da je upoznam. Ispod pecurke. Slucajnost ili sudbina. Pitacu Aristotela.
Kisa se pojacala. Gotova je setnja po oblacima.Ulazim u prodavnicu. nabacuje mi se prodavac, komsinice i tako to. Lose, lose, lose. Skakuce oko mene. Nasmesim mu se. Bicu fina. Pogresna stanica. 
Krecem kuci.  Opet stajem na semaforu. Kisa.
Igra krece ja vec snalazim se. Vrebam pogled tvoj pogled vreba me. i brisem znoj sa dlanova, ludilo osvaja kao pre... Trazim sve sto treba da dam. Jedan naglo prekinut san. Ne brinem i ponavljam sasvim obican dan.
I nije bio los.  Odoh da odrzim obecanje dato teti s pocetka teksta.
I da girl in Belgrade, dobro zvuci. Idealno. Laku noc.
 citat: shit happens.
fashion inspiration:



среда, 14. март 2012.

" Tek sada ništa više ne razumijem"




Najbolja sam kada sam umorna. Nocu . Saberu se sve kockice i tacno znam koje je moja pozicija u koordinatnom sistemu. Iako se u prostoru ne snalazim najbolje. Bilo je zanimljivo kada sam tek dosla u Bg. Zivela sam na Zvezdari kod bolnice, a put do Cvetka je izgledao ovako: bolnica- Vuk- Cvetkova pijaca. Zasto preci put za 10 min, kada mogu za 60? I tako 2 dana. Onda mi je sinulo. Naravno negde oko ponoci. I lazem, nije sinulo meni, vec Katy.
Ja, sam odbijala da razmisljam o prostoru. Prica Vodja.
U 7 osnovne, sam isla na testiranje inteligencije, mlada nada skole (jos uvek mi nije jasno kako je nisu zatvorili). Radili smo 3 testa na ETF-u. Treci test se ticao snalazenja u prostoru. Rezultati su bili takvi da sam zavrsila kod psihologa na razgovoru . Pola sata ubedjivao kako me je umor sustigao na trecem testu. Uzalud moja prica da me prostor ne interesuje, kao ni taj treci test. 
Ljudi ne veruju u jednostavne stvari, ali zato kupuju najnebuloznije lazi. I traze jos. Lepo.
Ponekad umem da budem pravi biser.
Pre neki dan sam se cula sa mamom. Pojavile su joj se buba ruse u stanu.
-Mama tesko ces se ti resiti njih. Znas tesko se ubijaju...
-Zasto? Pa, ja zgazim nju i ubijem je.
Bar znam na koga sam.
M. obozava da ga hvale. Kad god uradi nesto dobro, zove da mi javi. Ocekuje pohvalu. Namerno ga ne hvalim. Kasnije  zove da mi se pohvali kako su ga drugi hvalili. Simpaticno. Opet ga ne hvalim . Pada jedna partija durenja. Ne volim da radim ono sto se ocekuje od mene.
Pohvale su precenjene. I uglavnom neiskrene. Ili los pokusaj nabacivanja. 
Ako mi treba neko da kaze da sam pametna- biram da budem glupa.
Zeznuto je kada se navuces na pohvale. Treba ti dop svaki dan, veca doza. A osecaj sve gori. Zavisnost kao svaka druga... Na kraju nisi lep,pametan, vredan...dok ne dobijes potvrdu od drugoga, koga iste muke muce. Koji nije nista bolji od tebe. 
Muskarci se uglavnom loze na to da su mnooogo mudri. Starac Foca od 100 ljeta, Ajnstajn, Tesla i to drustvo. Kompenzacija jer nisu lepsi pol.  Valjda.
Kada sam pocela sa pisanjem ovog bloga druga ili treca tema je bilo pitanje sta mislite o feminizmu: Samo pitanje , bez izlaganja stava. Svaki drugi komentar je bio da sam sponzorusa i da sam glupa.
Prvo sam popizdela. Nisam ocekivala takav pocetak. Ni takvu pljuvacinu. Problem smo razmotrile u Costi.  Ne u Stahinjica Bana. 
Dijagnoza: kompleks. Zarazna bolest. Prvi simptomi frustracije, mrzovolja. Preventiva je dobro drustvo. 
Moja teorija je da ruzne devojke i tipov samo govore o sexu, jer ne mogu nista drugo. Znala sam vrlo neprivlacnu devojku, koja nije imala drugu temu za razgovor. Osecala je se sexy dok prica o sex-u. Valjda. 
Glupi obozavaju da spustaju druge. Da bi se osetili bolje. Ako si fin, najebes od takvih. Najbolje je odjebati ih. To je vestina koja se uci. Jos uvek sam na pocetnom nivou, ali pokazujem znake napredka. Trebalo bi da osnuju posebni fakultet - Kako pokazati zube. Za nas fine, to je posebna nauka.
Mikica je moj drug. I stocar. Sto bi rekli fudbaleri, realno. Proslo leto je smarao neku devojku.  Pokusala je da ga se resi na finjaka, neuspesno. Onda mu je rekla "bezi more paore idi ori njivu". Bingo. Resila se posasti za 2 minuta. Tada sam mislila da je gruba i uobrazena. Sad mislim da ceni svoje vreme. I da ima samopostovanja. Licno bih, sa tipom kao sto je Mikica bila fina. Iako bih ga ocenila kao idiota iz prve. Verovatno bi i izasli na kafu. Kraj bi bio grozan, jer bih se trudila da budem fina. I posle bi me grizla savest, sto sam bila gruba.
Koliko bacenog vremena???  Definitivno kada budem umirala, znacu da sam veci deo svog zivota bacila na budale, jer sam htela da budem fina.  
Da se vratim na noc. Nocu je sve jasno. Tacno znam sta bih u zivotu. I tacno znam koliko sam daleko od toga. I tacno znam koje su moje greske. Nema dvoumljenja. Lomljenje sebe je vezano za jutro. I onda klac-klac ide jos jedan dan. Ljudi. Knjiga. Klasicne price. Klasicne rasprave. Kafe. Vezbe. Poljubac. Kompromisi. Svadje. I opet noc. I opet koordinatni sistem. Ista pozicija. Iako je citav dan iza mene.  Obecavam sebi da cu sutra raditi na tome.
 Budim se u cik zore... Naspavana. Uspela sam da ustanem pre alarma. Zdrav nacin zivota daje rezultate. Skacem iz  kreveta.
 Ukljucujem . Metronomy A thing for me. I slog. 12 je sati. Nisam navila alarm. Sranje. Sranje. Sranje ! Hvatam se za bravu wc. Srecom prazan je. Bez tusiranja. Dva puta trljnem zube. Macam sminku kao komandos.  Nakon tacno 3 min ispadam iz wc.. Oblacim izguzvanu kosulju, ubedjena da ako obucem dzemper na raskopcavaje preko nje, necu izgledati toliko strasno. Otvaram orman i shvatam da je krajnje vreme da se castim dobrom crnom torbom. Ali sutra, sada guram stvari u ovu staru. Kruzim po stanu kao kuce za repom, ne znam sta mi jos fali. Nije bitno. Uskaci u farmerke i kreci. Napolju je vrelo. Moram skinuti dzempr . Stajling- krava me je zvakala, na izvolte. Otvaram torbu u potrazi za sredstvom za smirenje- muzika. Guram slusalice u telefon. Sranje. Crkle su. Nastavljam dalje bez muzike.  Jebeni vozaci su uredno parkirali po trotoaru, u pokusaju da jednog zaobidjem, okliznuh se, i u poslednjem trenutku izbegnuh blizak susret sa asfaltom. Nadrandanost raste....  
I tako do veceri. Spremam se za spavanje. Koordinatni sistem ceka. Mrtva tacka. 
Promene su u pocetku muka.
fashion inspiration

уторак, 13. март 2012.

Just be...

Maznuh malo vremena od platnog naloga. Da bih se posvetila "bitnim" temama. Lep osecaj.  Ma fenomenalan. 
Stize i kafica. Bela solja i tacna. Sa teget krugom u osnovi. Dugo sam je izbegavala . Bila mi je staromodna.Promenila misljenje. Sada je chic and retro. Tacna. Ali samo uz turkis kafu.
Iako ovih dana glumim Spartanca. Prezirem pravila i disciplinu. Oduvek sam gledala kako da uhvatim krivinu. Zdusni  zagovornik da su pravila tu da bi se krsila.
Naredi mi . Uradicu suprotno. Psiholog rece da sam tip kontrasa. Problem sa autoritetima. I krutim pravilima. Definitivno nikakav vojnik ili da predjem na polnu ravnopravnost oficirka od mene nece postati. Znaci nista od onog idem putem oka bistra vaznija sam od ministra. Sta da se radi ?! 
Napolju je provala oblaka. 
Pomirila sam se sa sudbinom. Razmazena sam.
U pozadini voljena Amy. Da, bicu na Kalisu.
Vriti se "I'm so sick of this shit...Get over it...Get over it  ".
Prosle godine sam bila odlepila za gettin over. Slucajnost.
I dok Amy beskonacno ponavlja , kisa dobuje, ja se pitam koje stvari nisam prebolela. .I evo ga blizi nego ikada oficir, strog, sadista u mojoj glavi. Pocinje mucenje. Priprema...pozor...ma nema pripreme!
Obnova godine. Boli. Veciti odlikas. Tesko za varenje. 
Noz u ledja I. Osoba kojoj je  stalo do mene. Bila sam surova. Ona u depresiji.  Da bi drugi aplaudirali. Svaka lekcija kosta. 
Get over? Baceno vreme. Na glupe teme. Dileme. Ljude. Osudu sebe. Ubedjivanje drugih da nisu u pravu. Obrtanje iznova i iznova starih rana. Mazohisticki ispadi. Baceno vreme.
Baceno je i  dok pisem o ovome . Podgrevanje krompira. Ne valja.
Oficir- time to move on. 
Da li nesto mogu popraviti?! Ne. Ustvari mogu. Mogu da ga se okanem.
Bilo pa proslo. Get over it. Krajnje je vreme...
citat: Always forgive your enemies - nothing annoys them so much. (Oscar Wilde)
Chic vest: Amy na Kalemegdanu . Dobro, da bolje ne moze biti!

fashion inspiration:


понедељак, 12. март 2012.

Da nam zivi, zivi rad

Napolju je sivo. Ne volim sivo. Osim mantilica. Druzenje sa knjigom.. Mozda mi vreme i cini uslugu. Na prvi zrak sunca lancima bih morala da se vezem za fotelju.. Ali opet nedostaje mi suncan maj.
Ovih dana je Sparta faza. Red. Rad. Disciplina.
Kao na pokretnoj traci. Ustaj. Umivaj se. Istezi. Pij glinu. Caj. Kafu. Knjigu u ruke.Dorucak. Telefon. Knjiga. Bicikla. Knjiga. Trcanje. Tusiranje. Knjiga. I opet knjiga.I trenerka. I opet knjiga. I pocinje novi dan. Ustaj . Umivaj se... Da sefe. Ni make up ni Amy ne pomaze. Kada se zavrsi jun, bicu kao Robinson u kontaktu sa civilizacijom. 
Ponekad priustim kafu sa omiljenim bicima.. Beg od parnice , procesa i svakodnevnice. Lepota postojanja i topla pena. Kratko traje. Telefonski razgovo jos krace traje. Ma kakav fejs... 
Izsao je novi Vodic. Lepota. Tema...Pariz . Chic. Coco. Hedonizam za jaci organizam. Omg o cemu ja to?!
 This is Spartaaaaa!
Nocnih izlazaka. Nema. Restrikcija. Jer...
Jun je sve blize.Zivaca sve manje. Sama sam odlucila dva ispita. Sad stegni zube i ...A diploma je je opet sve blize. Sto je plus. Posle diplome ce posao. Ponude su tu. Osim ponude da odrastanje jos malo priceka. Imam jos samo ovo leto.
Valjda je vreme da se uozbiljim.
citat:  We deserve the best. Let's not be shy, let's accept the best. (PC)
preporuka- PR milion (ponovo zaljubljena i ponovo i ponovo)
chic otkrice- Evelin Cosmetics(jakooo pozitivno iznenadjena. Vredi probati.)


fashion inspiration

-

недеља, 11. март 2012.

Mrzim mrzi me

Pise u naslovu. Mrzim da cujem mrzi me. Jezim se.
In je nezainteresovanost. Biram out.
Imala sam drugaricu koju je sve mrzelo . Mrzelo je da sedi. Da prica. Da dise. Vikende je provodila placuci sto je niko nece. I mrzeci se. Verovatno i druge.
Trudila sam se da je razveselim. Gledala je kako place. Objasnjivala da je on kreten. Ne ona.
Posle izvesnog vremena pocelo je da me mrzi da se druziim sa njom. Rekla mi je i da sam promiskuitetna. Mozda je i to uticalo.
Nisam mogla da razumem to stanje. Bleja. Bajron ga je nazvao spleen. Ja- gubljenjem vremena. Nisam umetnik. I otisla na drugu stranu.
Nisam od onih koji razumeju. Netolerantnost. I mladost.
Dosla je i cuvena maca na vratanca. Obnovila sam godnu. Zblizila se sa Bajronom. Mrzelo me je sve. Potpuno sam se izgubila.  Nisam zelela da  izadjem iz kuce. Izbegavala sam ljude. Smor za sebe. Za druge, ne mogu ni da zamislim. Okretala sam jednu istu plocu . Svaki dan. Po ceo dan. Depresija.
Posetila sam i kod psihologa. I u crkvu. Mada nisam vernik.  Ali sam postala. I moralna. Nisam volela sebe. Zato sam zelela da me drugi vole. Uzas. Razumela sam njenu patnju. I svaciju. Njanjanja.
Ponovo posle izvesnog vremena shavtila sam da je cela prica sranje. Bacila sam 22.godinu zivota na samosazaljevanje. I patetiku. Omg! 
Otreznjenje je bilo bolno. I potrebno. Nikada vise.
Ponekad mi malo fali da upadnem u tu fazu. Za ponovni pad u ambis je dovoljan jedan korak. Trgnem se. I uradim upravo ono sto me mrzi. I nasminkam se. I izadjem.
Izbegavam tuzne price. Psihologa. I crkvu. 
Za nekoga povrsno. Za mene spasonosno.
citat: Uči nešto. U ovom času mnogi ljudi već su odustali od života. Ne nerviraju 


se, ne plaču, samo čekaju da vrijeme prođe. Ne prihvataju životne izazove, a život


 ih više i ne izaziva. Tebi sad prijeti ta pasnost. Odupri joj se, suoči se sa životom,


 ali nemoj da odustaješ. Paolo Koeljo

pesma: N.E.R.D. hot and fun 

fashion inspiration





субота, 10. март 2012.

Kako sam pronasla karmin i zamalo izgubila decka



Ovih dana jedem zivu hranu.
-Anoreksicarko jedna. Jucin komentar.
Volim mrsavost. Izrazene kljucne kosti. Tanke ruke. Stapice noge. Poluotkopcana kosulja na ravnom dekolteu. Savrseno.
 Pre faxa sam bila kost&koza. Kostur na dijeti. Tada sam naravno patila za  oblinama. Moje prokletstvo  uvek hocu ono sto nemam. Na faxu sam ih dobila i onda sam naravno zelela kost i koza fazu. Konacno se vratila.
 Izbacila sam sve kaloricno. Slatkisi no-no. Meso ccc...  Tako je to trajalo 3 meseca. Za vikend sam sa Nenadom zgresila. Zavrsili smo na girosu.
- Ajde, zalogaj.
-Ma ne.
-Samo probaj.
3 zalogaja su mi dosla glave. Pad sistema. 2 kafe da se digne. Meso, ne hvala.
MIslila sam da ce biti teze. Nije. Dok je jos sezona tamanim voce i povrce. Gledala sam i neke recepte na netu. Rucak u blenderu. Prvo sam blenderisala bez uputstva. NIsta otuznije u zivozu nisam probala. Fuuuuuuuuuj! Kanta se obradovala. Onda sam presla na recepte. Krastavac, kruska, listovi nane, laneno seme. Nije lose. Nije bas ni mmmmmm...  Sorry Majo Volk. Stvar navike, valjda. Naucila sam i kako se prave klice. Bademovo mleko (ovo je mmmmm). Sve u svemu nije lose. Nema pada sistema. Hrana je gotova za 5 min.  Lep osecaj.
Kada sam kod eksperimentisanja, gledala sam stare fotke. Vise ne radim fotke, sve je na kompu. Ove su jos iz Gimnazije. Mogu da ih drziim u ruci. Neobicno. Nisam se puno promenila. Frizura je ostala ista. Ustvari malo urednija. Hvala Bogu na pegli za kosu. I one price kako urnise kosu-glupost. Gledam se i shvatam strasnu stvar,   
Nisam nosila crveni karmin 5 godina.
Zasto Mima, zasto?
Crveni karmin. Coco Chanel. Pojam chica.
Kako naci odgovarajucu nijansu? Tj. izbeci klovn izgled.
Hajmo na net. 
Crveni karmin je za svakoga,tako pise, mhm slazem se. 
Sledi eksplozija informacija.
Nijansa boje vina je za porculanski ten. Za zuckastu osnovu ide narandzasta. Ili boja vina?! Zavisno od boje koze. Kose. Boje vena na rukama?! Koralna nijansa. Sa sedefom. Ili mat. Topla ili hladna.
Ponekada nije lako biti zensko.
Dizem ruke.  Prepusticu se instiktu. CIlj naci crveni karmin. Samo crveno. Bez primesa narandzastog ili boje vina. Lako reci...
Krecem u lilly. Loreal. Maybelline. Deborah. Rimmel. Ne.
Sa uzasom shvatam da svi vuku na bordo. Izbor pada na dva 58 ili 170. Probam ih na ruci, koja je vec crvena od pokusaja..
Zove M.
-Gde si? Hoces na kafu?
- Na Vracaru, biram karmin.
-U prolazu sam, svraticu po tebe...
- Pa ne znam kada cu da zavrsim.
- Ma daj to je karmin....!
Da, ali crveni. Od kljucne vaznosti.
 Kao kreten stojim ispred police sa sminkom. Gledaj,uporedjuj.
Najbolje je da probam u dm-u. Stize M. Objasnjavam mu moju muku, koju znam da nece razumeti. Potrebna je crvena boja, ne glupa bordo. U dm-u ista prica kao u lily. Opet je izbor pao na 58 ili 170.
Ne, ne idem kuci dok ne nadjem karmin. M. me moli da pozurim. Zato mrzim da idem u kpovinu sa nekim.
170 ili 58.
170 ili 58.
Ruke su mi skroz zamacane. Izgledam kao manijak. Da stvar bude gora u manijakalnom PMS raspolozenju sam.
170 ili 58.
170 malo vuce na bordo.
58 je drecav.
Vracam se ponovo da pregledam ostale. Nemam vise nezamacane koze na ruci gde bih probala. M ufce. Pizdim. Pizdim. Pizdim.
Pokusava da mi pomogne. Vadi neki bordo uzas i nonsalantno pita, sta fali ovome?
Nemam dovoljno vremena da mu objasnim sta sve tom sranju fali.
-BORDO je!!!
- Pa zar je toliko strasno?
Jaoooj.  Pokusavam da mu objasnim da cu sa bordo usnama izgledati kao les kojeg je izbacila kanalizacija.  SA narandzastim kao klovn.
MUska glava, naravno da ne razume.
170 ili 58.
M. pocinje da gubi strpljenje. NIje mi bitno . Hocu karmin.
170 ili 58.
Cupka.
170 ili 58.
Nervira me. Rekla sam da ne znam koliko ce mi trebati vremena.
170 ili 58. Mh?
- Ti bre nisi normalna!
- I sta je tu novo?!
170 ili 58. PMS dozivljava vrhunac.
- Haaaaaajde pozuri.
Ustajem, okrecem se na  petama  i demonstrativno izlazim.
Dignutog nosa, naravno.
Ni 170 ni 58.
Besna sam. VIse nije bitan karmin. Nisam nasla sto sam htela.
-Znas li da si totalno derle?! kezi se.
- Znam....
- Ne mogu dugo da se ljutim na tebe.
- I to znam.
- Hajde da nadjemo karmin.
Jes!
Zlatan je.
Probala sam u nekoj maloj parfimeriji. I nasla ga. Crveni karmin. Ne narandzasti, ne bordo. Pravi se u Srbiji.  Prodavacica  ga hvali.Neguje usne, vasa nijansa. Klimam glavom, kultura. Ma hajde da probam. Kosta 200 dindzi, kao kafa u gradu.
-          Necete se pokajati.
Sumnjam,ali ajde. Kako to obicno biva. Karmin je fenomenalan. Stvarno neguje usne.  Crven je.  Sjajno mi stoji. Glamurozan je. I odvlaci paznju od podocnjaka. Jedino se M ne svidja, jer je ljubljenje no-no. Sta da se radi?!
Nije mi jasno zasto ga nisam nosila 5 godina. 
kratko uputstvo za zainteresovane:
Devojke koje imaju ruzicastu osnovu koze- karmin boje vina.
zuckasta osnova- cista crvena boja, ili malo narandzastih primesa.
Pre karminisanja pripremiti usne, napuserisati, olovka(a i ne mora) i karmin. Za mat izgled, ponovo puder po usnama. Da se karmin ne bi razlivao, cetkicom sa puderom preci oko usana.
 I uzivajte! 
 fashion inspiration

Priprema, pozor... 2015!

Pokušaj pisanja - peti. Sa pauzom od osamnaest meseci. Nije da nemam savršeno objašnjenje za opravdane izostanke.... Bavila sam se ozbil...