субота, 31. март 2012.

011


Doslo je leto. Konacno. Vreme za suknju. Ove godine dugu, leprsavu. Ljubicasta forever. I bela. Moze i narandzasta. Ne za mene. Asfalt blizu tacke topljenja. Ljudi namrgodjeni. Tope se. I ne kupaju. Dodatni razlog za mrstenje.  Bes na 30 u hladu. Beograd u junu& julu generalna proba pakla. Tako kazu.  GSP-gasna komora. Ekoloska katastrofa.  Sapun kosta 50din. Nema izgovora.
Slusam Zaz i ne zalim se . Na leto. Iscekivala sam ga. Nadala se. I tu je. Volim Beograd leti. Nema veze sto se topi. I prazni. Stikla u asfaltu, bez problema. I GSP moze.
Volim Beograd i zimi. I u prolece i jesen. Stalno. Tirke je bio Beogradjanin po profesiji. Ja po izboru. Nisam promenila naglasak. Ne rastezem. Nisam beogradska dama. Ni uobrazena. NI ustogljena. Samo  zaljubljena.
Srela sam gospodju dignutog nosa. Na Bajlonijevoj pijaci. Sva u belom. Jer je Beogradjanka. Da se zna kome je gde mesto, bre! Rece. Starosedeoci u izumiranju. Takav je zivot.
Ne nosim belo, uglavnom.Ali volim Beograd.  Ceo. Dunavski kej. Vracar. Krivudave ulice. Trosne kuce i fensi zgrade.I gastos kuce. I terase koje ce nekog usmrtiti. Svakog casa. I moju terasu. Mekenzijevi. Ne znam zato. Tas. Sobaricu. Sanju. Bulevar, uvek. Supermarket. Magacin. Kafu u Costi. Klupu pored Pobednika. Zemun. Limbo. Zaru. Avangardiu. Drvo tangi pored Brankovog mosta. Samo crne i zelene. Nekoriscene.
Lepo su sredili Tas.
Nisam patriota. Ne udaram se po grudima kao majmun i ne urlam Srbijaaaaa! Pre sam tip prodane duse, po tom pitanju. Rodni grad nikada nije bio moj. Bilo je lepih trenutaka zbog ljudi. Ali nikada nije kliknulo. Izmedju nas. Nema hemije. Ni emotivne veze. 25. septembra sam dosla. Na prvi korak sam znala da je to to.Ljubav.. Moj happy end. Pala sam na prvi pogled.  Mada ume da nervira. Da kasni. Ne da mi mira.  Posesivno. Tanji mi zivce.Tera me na suze. Zna da bude grub. Bucan. Ali ziv. I pun obecanja. Koje ne ispunjava uvek, uvek. Muskarac.
Nismo se videli par dana. Uzasno mi je nedostajao. Dosla sam predvece. Najlepsi je dolazak. Sedmo nebo.  Osecam da je sve moguce. Pazice me. Drzati za ruku. Pruza mi sirok zagrljaj dobrodoslice. I osmeh. Sapuce, sve je moguce, sve je moguce. Lep kao nikad. Cak i Zelenjak. Precice me, ponovo.. Volecu ga i dalje. Kao i on mene. Na uvrnut nacin. Ljubav boli.  
 citat:  Whoever lived two similar days, has wasted one.
fashion inspiration 


Нема коментара:

Постави коментар

Priprema, pozor... 2015!

Pokušaj pisanja - peti. Sa pauzom od osamnaest meseci. Nije da nemam savršeno objašnjenje za opravdane izostanke.... Bavila sam se ozbil...